Zbog čega muslimani šute o patnji Ujgura?

Piše: Harun Karčić

Saudijska Arabija, Iran, Turska, Pakistan, Indonezija i Malezija nisu se službeno oglasili povodom posljednjeg masovnog hapšenja i ugnjetavanja Ujgura i nastavljaju svoju tijesnu ekonomsku, vojnu i diplomatsku saradnju sa zvaničnim Pekingom.

 

Prema nedavno objavljenim podacima Ujedinjenih naroda, trenutno se u tajnim kampovima za „reedukaciju“ nalazi milion Ujgura. To što se odvija unutar kampova, koje pojedini analitičari nazivaju i „koncentracionim logorima“, nalikuje dešavanjima u najtamnijim i najrepresivnijim danima Sovjetskog saveza. Prema svjedočenjima Ujgura koji su pušteni na slobodu nakon više mjeseci provedenih iza rešetaka bez formalne optužbe, riječ je o neviđenom maltretiranju i indoktrinaciji: naime, Ujgure prisiljavaju da se odreknu islama kao svoje vjere, da konzumiraju svinjetinu i alkohol, da kritikuju vlastitu etničku pripadnost kao i da neprestano recituju komunističke pjesme i propagandne parole. Više bivših zatočenika svjedoči također o fizičkom mučenju i egzekucijama. Kongres Sjedinjenih Američkih Država to je nazvao „najvećim zatvaranjem manjinske populacije u svijetu“.

Za početak, ko su Ujguri i zbog čega su ugnjetavani? Ujguri su narod turkijskog porijekla, a u vjerskom i kulturološkom smislu pripadaju sunijskom islamu. Procjenjuje se da ih u pokrajini Xinjiang na zapadu Kine živi blizu 11 miliona. Njihov jezik, ujgurski, pripada porodici tursko-altajskih jezika, a oni kao narod dijele i mnoge kulturološke odrednice s narodima centralne Azije. Ujguri se znatno razlikuju od Han Kineza, kako po jeziku, tako i po fizičkom izgledu, i mnogi gravitiraju prema zemljama centralne Azije s kojima pokrajina graniči. Xinjiang je po površini dva puta veći od Njemačke i u njemu se nalaze najveće zalihe prirodnog plina, uglja, nafte i minerala. Godine 1949. kineska vojska anektirala je pokrajinu Xinjiang, među domicilnim autohtonim Ujgurima poznatu kao Istočni Turkestan, započevši sistematski projekt naseljavanja Han Kineza. Taj projekt toliko je uspješan da su danas Ujguri postali manjina u vlastitoj zemlji. U geopolitičkom i ekonomskom smislu, Xinjiang se nalazi u samom centru nove ekonomske inicijative predsjednika Xi Jinpinga poznate kao „jedan pojas, jedan put“, koja ima za cilj da ponovo oživi drevni put svile i učini kineske proizvode (a time i utjecaj) dostupnim u Evropi, Africi i na Bliskom istoku.

Zbog neviđene represije zvaničnog Pekinga, Ujguri odavno maštaju o svojoj nezavisnosti, ili barem većoj autonomiji, gdje bi mogli slobodno živjeti i uživati ljudska prava i vjerske slobode. Ipak, tako nešto ne odgovara kineskoj vladi, koja bilo kakve pozive na veću autonomiju ili nezavisnost smatra udarcem na svoj teritorijalni integritet. Situacija se naglo pogoršala dolaskom Xi Jinpinga na vlast 2013. godine. Njegova vlada proglasila je islam „zaraznom ideološkom bolešću“ i naredila masovna hapšenja, prisluškivanja i zatvaranja. Na upit zapadnih vlada i nevladinih organizacija o pritvaranju masovnog broja Ujgura, komunističke vlasti cinično su odgovorile kako nije riječ o kampovima za reedukaciju, već o „vokacijskim stručnim školama““. Komunistička liga mladih pokrajine Xinjiang pojasnila je u jednom saopćenju kako kampovi „tretiraju i čiste viruse iz njihovih mozgova“. Koliko kineska vlada odvaja za sigurnosne mjere i elektronski nadzor Ujgura govori i podatak da je budžet policije u pokrajini Xinjiang povećan deset puta od 2009. godine do danas.

Kineska država provodi mjere kako bi osigurala „sveobuhvatan nadzor“ regije postavljanjem elektronskog nadzora Skynet u velikim urbanim područjima, zatim postavljanjem uređaja za GPS praćenje motornih vozila, korištenjem skenera za prepoznavanje lica na kontrolnim punktovima, željezničkim stanicama i benzinskim pumpama te sveobuhvatnom akcijom prikupljanja DNK uzoraka radi daljnjeg širenja svoje baze podataka. Uz hapšenja i zatvaranja, Kina je uvela i zabranu nošenja dugih brada, mahrama ili bilo kakvih islamskih odjevnih ili tradicionalnih predmeta. Ujguri su pod dodatnim psihičkim pritiskom zbog takozvanih kućnih boravaka koje praktikuje Komunistička partija od početka 2018. godine. Naime, osmišljen s ciljem borbe protiv „sigurnosnih prijetnji“ program ”kućnih boravaka” podrazumijeva nenajavljene i vremenski neograničene boravke vladinih službenika ili predstavnika komunističke partije u domovima lokalnog stanovništva – gdje vrše indoktrinaciju stanovništva i iskorjenjivanje islamske prakse Ujgura. U cilju borbe protiv ispoljavanja islama, Kina je učenicima i radnicima javnih službi zabranila post tokom ramazana tvrdeći da je zabrana uvedena kako bi se zaštitilo zdravlje studenata i spriječilo korištenje škola i državnih ustanova za „promociju religije“.

Situacija u Xinjiangu drastično je pogoršana proteklih godina a potpuna kontrola pokrajine postala je glavni prioritet zbog brojnih bombaških napada protiv kineskih snaga sigurnosti. Nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava kažu da su takvi napadi reakcija na represivnu politiku Pekinga i upozoravaju da bi nove mjere mogle dodatno gurnuti Ujgure u veći ekstremizam. Umjesto da kazni odgovorne ujgurske vjerski ili nacionalno inspirisane militante koji traže nezavisnost, kineska vlada kolektivno kažnjava cijelo ujgursko stanovništvo.

Interesantno je da najveću solidarnost prema ujgurskim muslimanima pokazuju zapadne nevladine organizacije poput Human Rights Watcha i Amnesty Internationala, dok u većinskim muslimanskim zemaljama vlada apsolutna tišina. Saudijska Arabija, Iran, Turska, Pakistan, Indonezija i Malezija nisu se službeno oglasili povodom posljednjeg masovnog hapšenja i ugnjetavanja Ujgura i nastavljaju svoju tijesnu ekonomsku, vojnu i diplomatsku saradnju sa zvaničnim Pekingom. To ukazuje na značajnu ulogu Kine kao vodećeg trgovinskog partnera brojnih muslimanskih zemalja Bliskog istoka i južne Azije. Preciznije, Kina je glavni trgovinski partner za 20 od 57 zemalja članica Organizacije za islamsku saradnju. Jedna desetina saudijske kao i jedna trećina iranske nafte prodaje se na kineskom tržištu, dok je Kina najveći direktni investitor u Maleziji. Pakistan, koji graniči s pokrajinom Xinjiang, nije se oglašavao o pitanju Ujgura – mogući razlozi za to jesu što Kina kroz Pakistan gradi Kinesko-pakistanski ekonomski koridor vrijedan $60 milijardi, koji će, kada se pusti u promet, znatno poboljšati stanje kolaborirajuće pakistanske ekonomije. Drugi razlog za šutnju muslimanskih zemalja jeste kineska politika nemiješanja u unutrašnja pitanja muslimanskih zemalja. To odgovara i muslimanskim zemljama – jer time neće biti izložene kritici zbog nepoštivanja ljudskih prava vlastitih građana.

Stavovi muslimanskih zemalja i njihova šutnja nad ugnjetavanjem Ujgura samo su još jedan dokaz da se njihova vanjska politika vodi principima realpolitike, a ne idealima o međumuslimanskoj solidarnosti, o kojima se tako često piše.

Lektura: Hurija Imamović

Dozvoljeno je prenositi sadržaje sa portala algoritam.net bez odobrenja, ali je pri preuzimanju obavezno navođenje imena autora teksta i izvora, te stavljanje direktnog linka na sadržaj koji se preuzima sa portala. Takođe, ni u kom slučaju nisu dozvoljene intervencije na preuzetom sadržaju.