Postrevolucionarne uspavanke

Piše: Mirza Sarajkić

Mole se osobe slabog srca, te oni koji su preosjetljivi na moral, vjeru i domoljublje da ne čitaju ovaj roman. Čitanje ovog romana nije obavezno, nego predstavlja čin slobodnog izbora čitatelja. Stoga, čitatelj snosi potpunu odgovornost za eventualne povrede ili ogrebotine koje može pretrpjeti.

Izzudin Šukri Fišayr

 

Nakon uspješnog političkog romana Izlazna vrata (2012) o arapskom proljeću, Izzudin Šukri Fišayr je napisao jedinstveno romaneskno štivo o postrevolucionarnoj egipatskoj distopiji nakon „prerano preminulog“ pobunjeničkog proljeća. Radnja romana traje četrdeset i osam sati, a dešava se u apartmanu živopisne kairske četvrti Zamalik. Glavni protagonisti su Emel i Omer. Emel je egipatska aktivistica koja iz SAD dolazi u Kairo podržati revoluciju, te zbog toga  naposljetku biva zatvorena na godinu dana. Nakon odslužene kazne i preživljene torture, Emel se odriče prinudno egipatskog državljanstva te u roku od dva dana mora napustiti domovinu. U tom „intermecu slobode“ susreće se sa taksistom Omerom s kojim skončava u svome stanu koji postaje njihovo ljubavno gnijezdo u kojem razmjenjuju životne priče, odnosno vizije kafkijanske distopije koja je uslijedila nakon neuspjele revolucije. Naivni idealizam dvoje mladih ljubavnika „sveden“ je na omaleni stan i 48 sati u kojima jedino pričom i razmjenom sjećanja mogu sačuvati revoluciju.

Emel i Omer su reprezentanti mlade generacije koji dolaze iz različitih sredina. Dok Emel pripada sloju bogate omladine koja studira na Zapadu, Omer živi u drugoj krajnosti, odnosno pripada većinskom sloju „lokalne“ omladine koja se nalazi u dubokom siromaštvu, te se svakodnevno bori za goli opstanak. Arapsko proljeće predstavljalo je nekakvu vrstu stjecišta međusobno udaljenih mladih generacija o kojoj su sanjali iz potpuno divergentnih situacija. Emancipovana i napredna omladina, oličena u ambicioznoj pravnici koja bolje govori engleski nego li arapski jezik sanjala je Egipat uokviren u „zapadnu verziju demokratije“ koju, kao što će se pokazati nakon sloma revolucije i uspostave al-Sisijeve diktature, ustvari nisu dovoljno dobro poznavali. S druge strane, prosječna omladina u Egiptu decenijama je živjela na rubu egzistencije.

Zagrljeni u krevetu, Emel i Omer, rekonstruiraju nam svoje „raspuklo pobunjeničko sanje“ i puteve koji su ih vodili od trnja do zvijezda i nazad. U dva poglavlja, Emel iznosi detalje svog života u Njujorku obilježenog identitarnom rupturom nastalom usljed istočnjačkog porijekla i odrastanja na Zapadu. Arapsko proljeće ukazalo se kao idealno izbavljenje iz tog nesnosnog „bezdana neprihvatanja i nepripadnosti“. Omer je, pak, dijete kairskih sirotinjskih kvartova kojem je januarska revolucija na Trgu oslobođenja postala slika utopije za koju se brzo uspostavilo da je bila kratko priviđenje.  Njegove priče  nalik su vrtoglavim naturalističkim izletima u ponore neuspjele revolucije pri čemu se neprestano izmjenjuju slike pokolja na Trgu Rabi’a al-Adavijja, prozori brutalnih ubistava navijačke skupine Ultras iz novembra 2012, policijskih tortura i silovanja protestanata.

U središtu te bratoubilačke revolucionarne apokalipse izdvajaju se likovi Vaila, Muhibba i Tamira, navijača čiji mladi životi su besmisleno ugašeni i uništeni u grotlu krvavih i neuspjelih promjena u Egiptu. Fišajr je ovaj tragični kaleidoskop prožeo brojnim temama  „skrivenih ispod kairskog blata“ poput korupcije, političkih zavjera, kolaboracije vojne hunte i islamističkih pokreta, nevladinog i stranog pseudointervencionizma te pitanja homoseksualaca. Kopajući tako odvažno ispod površine, Fišejr je napisao fascinantan roman o egipatskoj mladosti i uništenoj budućnosti te zemlje. U ovoj savremenoj tragediji, Emel i Omer predstavljaju u invertnom i redukovanom zrcalu Hiljadu i jedne noći  pri čemu je Omer svojim pričama u dva dana, odnosno tokom osam poglavlja koncentričnih krugova egipatske tame, pokušava „zatomiti“ provalu stvarnosti u kojoj njegova srodna duša nepovratno odlazi, a on ostaje u nadi „da će vrijeme brzo proći i da će prespavati sve te besmislice od života.“

Izzudin Šukri Fišayr (r. 1966) savremeni je egipatski pisac. Napisao je sedam romana među kojima se izdvajaju: Blago faraona (1999),  Abu Omar al-Misri (2011), Izlazna vrata (2012) te nagrađivani roman Sve te besmislice (2017).

Tekst “Postrevolucionarne uspavanke” prikaz je romana Izzudina Šukria Fišayra, Sve te besmislice, Al-Karma, Kairo, 2017.

Dozvoljeno je prenositi sadržaje sa portala algoritam.net bez odobrenja, ali je pri preuzimanju obavezno navođenje imena autora teksta i izvora, te stavljanje direktnog linka na sadržaj koji se preuzima sa portala. Takođe, ni u kom slučaju nisu dozvoljene intervencije na preuzetom sadržaju.