Panel “Tariq Ramadan – iskorak evropske islamske misli”

Piše: Sehija Dedović

U svojoj principijelnosti u odnosu na pitanje i prava žena profesor Ramadan konzistentan je od početka svog javnog rada i djelovanja i nije brinuo da li će biti etiketiran na tom putu kao „previše feminista“ jer je vjerovao da zagovara pravedne principe i prava koja je Bog objavio i dodjelio a koje su ljudi nekada zloupotrijebili ili reinterpretirali spram svojih potreba i slabosti. U isto vrijeme nije dozvoljavao da bilo ko, čak i pod krinkom „liberalnih“ ideja, sudi na koji će način žene iskoristiti te svoje slobode koje im je Bog ostavio. U tom smislu možemo razumjeti i njegovu poruku: „Prisiljavanje žena da nose hidžab protiv njihove volje je protivno islamu kao što je prisiljavanje žena da skinu hidžab protivno ljudskim pravima!“ Takođe, on je smatrao da dio odgovornosti leži i na samim ženama, da one imaju obavezu da se same organiziraju i da ne pristaju na ulogu žrtve. Uvijek je isticao prakse koje su pokazale da, kada god su date iste šansa i prilike muškarcima i ženama da su žene pokazale čak i veću odgovornost, marljivost, posvećenost i rezultate u odnosu na muškarce.

 

Kroz knjigu To be a European Muslim Tariq Ramadan ponudio je misao i razumjevanje koje islam dovodi u harmoniju sa onim što susreće i prirodno ga pozicionira u svaki kontekst u koji biva stavljen ili doveden. To je misao koja pomaže da se islamske vrijednosti učine bliskim, razumljivim i življivim te da se one razumiju u kontekstu čovjeka i njegovog okruženja.

Na našem govornom području susrest ćemo ga nekoliko godina kasnije nakon prijevoda ove njegove knjige na bosanski jezik i od tada do danas čitatelji mogu da prate, i na našim jezicima, njegovu misao kroz prijevod ovoga ali i tri druga djela koja su objavljena u Bosni i Hercegovini.

U ovom kratkom pregledu osvrnut ću se na Ramadanov nemjerljiv doprinos u borbi da žene ovladaju svojim sudbinama i da postanu njeni subjekti.

U svom radu Tarik Ramadan snažno osuđuje tumačenja koja sagledavaju poziciju i ulogu žene u njenom odnosu prema muškarcu i u odnosu na njega. On se u svim svojim pisanjima i govorima bori da se o ženama govori kao o bićima prije nego funkcijama u porodici i društvu i da je to diskurs koji štiti ženu, njenu nezavisnost, slobodu postojanja i subjektivitet.

Ovaj proces dekonstrukcije kome profesor Ramadan poziva predstavlja težak i dug put i podrazumjeva sagledavanje izvora u kontekstu njihove objave a koji će, onda, pomoći u sagledavanju širih ciljeva Šerijata ili nekog pojedinačnog propisa. Nezaobilazan korak na ovom putu jeste i bavljenje komentarima izvornih tekstova koje treba posmatrati u kontekstu socio-kulturnog okruženja njihovih autora da bi se skinule naslage i natruhe koje su snažno utjecale na diskurs o ženama i u kojima su mnoge kulturne i patrijarhalne prakse, koje nisu islamske, postajale opravdane.

U svom aktivizmu, koji je uspio da pridruži intelektualnom radu, snažno i konzistentno svih ovih 30 godina suprotstavlja se praksama kakve su obrezivanje i sakaćenje žena, prisilni brakovi, zločini iz časti, odbijanje razvoda, porodično nasilje, ograničavanje pristupa obrazovanju, ograničen pristup ženama u džamiji i džematu, kao i mnogim drugim praksama koje ugrožavaju ili čine nepodnošljivim živote miliona žena širom svijeta gdje se one upražnjavaju.

Često se preko pitanja žena prelamala borba za dominacijom ili strah od dominacije i nametanja vrijednosti među kulturama. U pojednostavljenoj formi, iz muslimanskog ugla to je moglo da znači da ono što je “više zapadno” manje je islamsko i obrnuto. Tarik Ramadan ne pristaje na ovaj diskurs, a kada je riječ o ženama, on se protivi poimanju da je islamsko suprotstavljeno zapadnom pod svaku cijenu jer je to proces koji onemogućava ili usporava proces kritičke misli iznutra, pomirenje muslimana s njihovom objavom i fokus na njene ciljeve.

On nas i na ovom pitanju, kao i na brojnim drugim, uči konceptu uzimanja i davanja kao stvarnom i dubljem značenju li tearefu među civilizacijama i nikada ne pristaje na podjelu svijeta na „muslimanski“ i „nemuslimanski“ jer to smatra nepotrebnim reduciranjem međusobnog doprinosa i miješanja civilizacija kao Božiji naum u stvaranju.

Ramadan najglasnije poziva da se pronađe balans između evropskog i islamskog identiteta, da su oni komplementarni i da ne isključuju jedan drugog, da se ne smijemo odricati jednog da bi imali drugi i da oba u sebi nose dodatnu vrijednost koja oplemenjuje. U jednom svom tekstu napisao je:

Moj cilj je da pokažem, u teoriji i praksi, da pojedinac može biti u potpunosti i musliman i zapadnjak i da iza naših različitih interesa imamo mnoge zajedničke principe i vrijednosti uz pomoć kojih je moguće „živjeti zajedno“ u savremenim pluralističkim, multikulturalnim društvima, u kojima koegzistiraju različite religije.

U svojoj principijelnosti u odnosu na pitanje i prava žena profesor Ramadan konzistentan je od početka svog javnog rada i djelovanja i nije brinuo da li će biti etiketiran na tom putu kao „previše feminista“ jer je vjerovao da zagovara pravedne principe i prava koja je Bog objavio i dodjelio a koje su ljudi nekada zloupotrijebili ili reinterpretirali spram svojih potreba i slabosti. U isto vrijeme nije dozvoljavao da bilo ko, čak i pod krinkom „liberalnih“ ideja, sudi na koji će način žene iskoristiti te svoje slobode koje im je Bog ostavio. U tom smislu možemo razumjeti i njegovu poruku:

Prisiljavanje žena da nose hidžab protiv njihove volje je protivno islamu kao što je prisiljavanje žena da skinu hidžab protivno ljudskim pravima!

Takođe, on je smatrao da dio odgovornosti leži i na samim ženama, da one imaju obavezu da se same organiziraju i da ne pristaju na ulogu žrtve. Uvijek je isticao prakse koje su pokazale da, kada god su date iste šansa i prilike muškarcima i ženama da su žene pokazale čak i veću odgovornost, marljivost, posvećenost i rezultate u odnosu na muškarce.

Na putu borbe za prava žena, Ramadan je smatrao da se one moraju ohrabriti da se uključe i steknu religijska znanja kako bi bile dio procesa i kadre za nova iščitavanja izvora islama, one moraju biti prisutne u vjerskim krugovima, vijećima za fetve, organizacijama, džamijskim odborima i na svim drugim mjestima gdje se donose odluke koje se tiču žene i njenog života.

Njegova česta izreka „iza svakog uspješnog muškarca ne stoji žena, ona je uz njega, ona je pored njega, ne iza njega“ predstavlja princip na kome on zasniva svoju filozofiju i razumjevanje pozicije muškaraca i žena na ovom svijetu.

Ramadan se divi snazi žena, njihovom specifičnom doprinosu, načinu na koji se odnose prema životu, angažmanu, djeci i obrazovanju i podržava svaku njihovu borbu i uključenost u društvene procese, akademski rad i društveni aktivizam. U knjizi Radikalna reforma Ramadan piše:

Nikada našem društvu nije tako hitno trebao taj ženski doprinos u pristupu određenim pitanjima, koja su, uistinu, daleko više od “ženskih pitanja”. Glavni doprinos žena nije samo u otporu diskriminaciji i otuđenju kojima su direktno pogođene, već u specifičnom pristupu društvenoj krizi koja se tiče svih nas.

Profesor Tarik nas je naučio da našu inspiraciju i snagu trebamo tražiti u našoj tradiciji, da moramo puno na tome raditi, ali da je početna tačka povjerenje prema toj tradiciji i da naš put – posljednja objava, Poslanikov uzor i sve na čemu temeljimo svoj izbor imaju puno toga da ponude savremenom čovjeku.

Na nama je odgovornost da budemo šuhedaen ala annas, to jest svjedoci uzvišenih vrijednosti naše tradicije pred drugima kako bi ih i oni mogli prepoznati i upoznati. To je izazov i odgovornost svake generacije!

Na kraju, ako bih morala sažeti misao koju profesor Ramadan promovira u svakom trenutku i cijelim svojim bićem u jednoj riječi onda bi to sigurno bila – harmonija. Harmonija u nama, sa našim vrijednostima, sa svim stvorenim.

Tekst je skraćeno izlaganje Sehije Dedović sa panel diskusije “Tariq Ramadan – iskorak evropske islamske misli”. O samom panelu opširnije možete da pročitate na web stranicama CEI Nahle i Centra za napredne studije.

 Dozvoljeno je prenositi sadržaje sa portala algoritam.net bez odobrenja, ali je pri preuzimanju obavezno navođenje imena autora teksta i izvora, te stavljanje direktnog linka na sadržaj koji se preuzima sa portala. Takođe, ni u kom slučaju nisu dozvoljene intervencije na preuzetom sadržaju.