Kur’an i kontemplacija Božijeg stvaranja

Piše: Malik Badri

Čovjek je najveće čudo na ovoj zemlji. Nemaran je spram svoje vlastite vrijednosti i zagonetki koje ga krase onda kada je njegovo srce nemarno prema vjeri i kada je lišen blagodati potpune sigurnosti. On je čudo po svojoj tjelesnoj formi – po tajnama svog tijela, po svojoj duhovnoj konstituciji i po zagonetkama svoje duše. On je čudo iznutra i čudo izvana, pošto predstavlja elemente ovog univerzuma. Ti tvrdiš da si mikrokosmos, dok, ustvari, sadržavaš makrokosmos.

 

Kontemplacija Božijeg stvaranja jedna je od najuzvišenijih formi ibadeta u islamu. Nije, stoga, iznenađujuće da mnogi kur’anski ajeti podstiču na ovu aktivnost, upotrebljavajući različite metode s namjerom da privuku svaki temperament i obrate se svakom duhovnom stanju. Kur’ansko obraćanje ima za cilj odvratiti ljude od njihovih zatupljenih osjećanja, loših navika i monotone uobičajenosti te ih podstaknuti da pronicljivošću uma i otvorenošću srca posvjedoče znakove svoga Gospodara u svemiru. U nastavku su nabrojani neki od glavnih metoda.

Nadahnuće Božijom prirodom i Njegovim uzvišenim atributima

Istinska islamska kontemplacija može se jedino začeti u srcu koje vjeruje u Boga i u umu koji se pokorava Njemu i Njegovim Uzvišenim atributima. Ovo je nepokolebljiva vjera jednoće (tawhīd), koja svjedoči da je Svemogući Jedan i Jedini Bog Koji je stvorio (i stvara), upravlja i uzdržava univerzum. Bilo koja druga forma kontemplacije ljepote i divote nebesa i Zemlje smatrala bi se ateizmom ili politeizmom (shirk), zato što kontemplator ne bi prepoznavao, a kamoli zahvaljivao Tvorcu i razmišljao o Njemu. Kur’an, iz tog razloga, često ponavlja ovu doktrinu spominjanjem Božijih Uzvišenih atributa:

Reci: “On, Allah, Jedan je! Allah je Utočište svakome! Nije rodio, nit’ rođen je! I niko Mu ravan nije!” (Kur’an, 112:1–4)

On je Allah! Osim Njega drugog božanstva nema! Znalac je vidljivog i nevidljivog svijeta, On je Svemilosni, Samilosni! On je Allah! Osim Njega drugog božanstva nema, Vladar, Sveti, Podaritelj mira, Darovatelj sigurnosti, Onaj Koji nad svime bdije, Silni, Uzvišeni, Gordi! Slavljen neka je Allah, On je iznad onoga što mu pripisuju oni! On je Allah! Stvoritelj, iz ničega Izvoditelj, oblikā Darovatelj! Njemu pripadaju Imena Najljepša! Njega slavi sve što je na nebesima i na Zemlji! On je Silni i Mudri! (Kur’an, 59:22–24)

On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Odakle Njemu dijete, a on nema žene?! On je sve stvorio, On zna sve! To vam je, eto, Allah – vaš Gospodar. Drugog boga osim Njega nema! Stvoritelj svega, pa Njemu robujte! On sve može, On je čuvar nad svime! Oči do Njega ne dosežu, a On do očiju doseže, On je Svemilostiv, i o svemu zna sve. (Kur’an, 59:101–103)

Od suštinske je važnosti prihvatanje ove neiskrivljene vjere u Boga prije zapućivanja na duhovno putovanje islamske kontemplacije, pošto će ona biti svjetlo koje će voditi vjernika, kao i čvrst korijen koji će ga sprečavati da bude zaveden. Kur’an, također, koristi argumente s ciljem vođenja vjernika na njihovoj duhovnoj ekspediciji. Često su ovo snažne slike koje služe kao podsjetnici onima koji su još uvijek nemarni i okorjelog srca.

Podsjetnici na Božije blagodati

Kur’an pokušava da razmekša ljudska srca na mnogo načina. Jedan od njih je i spominjanje milosti i blagodati Božijih. Kontemplacija istih može izazvati osjećaj sažaljive milosti i ljubavi.

A stvorio je i stoku; u njoj vam je zaštita od studi, i druge koristi, a stokom se i hranite! (Kur’an, 16:5)

On je Taj Koji s neba spušta vodu koju vi pijete, a od nje raste i bilje kojim vi stoku napasate. On daje da vam s vodom niče žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi! Doista, u tome je znak ljudima koji razmišljaju. (Kur’an, 16:10–11)

I On je potčinio vama i noć, i dan, i Sunce, i Mjesec; a i zvijezde su Odredbi Njegovoj potčinjene – zaista, u tome su znaci ljudima koji rasuđuju – i sve ono što je radi vas stvorio na Zemlji vrsta i boja raznolikih. Zbilja, u tome je znak ljudima koji pouku uzimaju. A On je potčinio i more – da iz njega jedete meso svježe, i da iz njega nakit vadite kojim se ukrašavate. Ti vidiš lađe kako more sijeku da biste vi iz obilja njegova sticali, i da biste zahvalni bili. I On je po Zemlji planine postavio da vas ne potresa, i rijeke i puteve, da biste se zaputili njima, i putokaze; a i po zvijezdama zapućuju se oni. Da li je Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Zar nećete pouku pameti primiti?! A i kad biste brojali blagodati Allahove, vi ih izbrojali ne biste! Allah doista grijehe prašta i samilostan je. (Kur’an, 16:12–18)

Ovaj poziv na kontempliranje Božije milosti i ljubavi prema čovječanstvu i svim drugim stvorenjima koja nastanjuju ovaj svijet odmah pokreće osjećajna, zahvalna i mudra srca. Sljedeći kur’anski ajeti opisuju one čije su oči i srca zatvoreni za Božanski poziv na kontemplaciju:

Ti reci: “Pogledajte sve što je na nebesima i na Zemlji.” Ali, ništa ne koriste Znaci ni Opomene narodu koji neće da vjeruje! (Kur’an, 10:101)

A koliko ima znakova na nebesima i na Zemlji, pokraj kojih prolaze oni, okrećući glave od njih! (Kur’an, 12:105)

Bezbrojni znakovi veličanstvenog Božijeg stvaranja, kako Yūsuf Alī bilježi u svom komentaru na posljednji ajet, “doslovno su razbacani kroz prirodu, kroz stvaranje, za sve one koji imaju oči da vide. A čovjek je, ipak, toliko ohol da okreće svoje oči od njih.” Takvim neosjetljivim i neumoljivim srcima treba strožiji prilaz da bi se poljuljao njihov nerazumni stav.

Opomene neumoljivim srcima

Ton ovih obraćanja često je žestok i prijeteći. Mnogi od ovih ajeta počinju pitanjem: “Zar oni nisu vidjeli?” ili “Zar oni ne vide?”

Zar ne vide ono što je ispred njih i ono što je iza njih na nebu i Zemlji? Da mi hoćemo, Mi bismo u Zemlju utjerali njih, ili bismo komade neba na njih bacili (Kur’an, 34:9)

A zašto oni ne pogledaju u kamile – kako su stvorene, i nebo – kako je uzdignuto, i planine – kako su postavljene, i Zemlju – kako je rasprostrta?! (Kur’an, 88:17–20)

Mnogi takvi navodi potiču iz kur’anskih pripovijesti ili iz riječi poslanika. Nūh, a.s., je, naprimjer, ukorio nevjernike iz svoga naroda sljedećim riječima:

Šta vam je, zašto se vi ne nadate Allahovoj kazni, pa, On vas postepeno stvara?! Zar ne vidite kako je jedna iznad drugih Allah sedmera stvorio nebesa, i učinio Mjesec na njima svjetlom, a Sunce učinio svjetiljkom! (Kur’an, 71:13–16)

Hvaljenje pobožnih

Nasuprot tome, neki ajeti pružaju podsticaj i izražavaju pohvalu duhovno budnima, onima koje sve što na svijetu vide podsjeća na bezbrojne Božije blagodati i iz čega uzimaju pouku.

Postoje pobožni koji se sjećaju Boga (zikr čine – nap. prev.) u svakom psihičkom i fizičkom stanju svoje duše i tijela:

Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Allaha spominju i stojeći, i sjedeći, i na stranama svojim ležeći, i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: “Gospodaru naš! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek’ si! Sačuvaj nas kazne u vatri!” (Kur’an, 3:190–191)

Obraćanja urođenom estetskom osjećaju

Kur’an, također, poziva ljude da kontempliraju Božanske znakove u univerzumu, budeći urođeni estetski osjećaj u njima. Sljedeći ajeti imaju za cilj buđenje iskrenih ljudskih osjećanja i emocija kako bi im omogućili da zapažaju ljepotu svega na Zemlji, bilo da je riječ o različitim bojama i nijansama, biljkama, životinjama, ili čak neživim objektima:

Zar ne vidiš da Allah s neba vodu spušta, pa Mi pomoću nje izvodimo plodove raznolikih boja, a ima planina bijelih i crvenih puteva, raznolikih boja, i onih tamnih, crnih! A ima ljudi, i životinja i stoke isto tako boja raznolikih! I Allaha se boje od robova Njegovih onī učeni. Allah je zbilja silan i On prašta. (Kur’an, 35:27–28)

Pronašli smo, također, ajete u kojima Svemoćni, nakon što podsjeća ljudski rod na blagodati stvaranja stoke za njihovu ishranu i upotrebu, poziva Svoje robove da kontempliraju njihovu ljepotu:

A stvorio je i stoku; u njoj vam je zaštita od studi, i druge koristi, a stokom se i hranite! U njoj vam je i gizda kad je sa ispaše vraćate i kad je na ispašu gonite! (Kur’an, 16:5–6)

Onaj koji je lijepom dao svaku stvar koju stvorio je, i čovjeka prvog stvorio od gline. (Kur’an, 32:27)

U svom važnom djelu Fī Zilāl al-Qur’ān (U sjeni Kur’ana), Seyyid Qutb tumači ovaj posljednji ajet sljedećim dirljivim riječima:

Ovaj svijet je lijep, neiscrpno lijep. Čovjek može imati ovu ljepotu i uživati u njoj koliko god želi, i koliko Stvoritelj ovog svijeta želi. Element ljepote u ovom svijetu nije slučajan. Savršenstvo stvaranja rezultira ljepotom. Ono je vidljivo je u ljepoti svakog organa i svakog stvorenja. Pogledaj u pčelu, cvijet, zvijezdu, noć, dan, sjene, oblake, muzikom prožet cijeli univerzum, ovu savršenu i potpunu harmoniju! To je jedno ugodno putovanje u ovom univerzumu ljepote i savršenstva. Kur’an nas poziva da obratimo pažnju na sve ovo kako bismo mogli razmišljati i u tome uživati. Zbog toga ajet Onaj koji je lijepom dao svaku stvar koju stvorio je podstiče srce da pronađe aspekte ljepote i savršenosti u ovom ogromnom univerzumu.

Vlastito povjerenje Svemoćnog u Njegovo stvaranje

Ipak, najvažnija stvar koja podiže status kontemplacije jeste zaklinjanje Boga nekim od svojih stvorenja. Ovo je najveći podsticaj da se razmišlja o tom stvorenju, ispituju njegove dubine i duboko razmišlja o njegovom značenju. Svemoćni se zaklinje zorom, jutrom, sumrakom, mjesecom, smokvama i maslinama. Zaklinje se, još, vjetrovima, zvijezdama, nebom, praskozorjem i spuštanjem noći.

Nema nikakve sumnje da je visok status koji islam daje kontemplaciji ono što je navelo pobožnjake i askete, kao što je Al-Hasan al-Basrī, da tvrde da je “jedan sat kontemplacije bolji od cjelonoćnog bdijenja u ibadetu”, ili, pak, emevijskog halifu Umera ibn Abd al-Azīza da kaže da je “činjenje zikra dobro djelo, ali da je kontemplacija Božijih blagodati najbolji vid ibadeta.

Islamski podstrek na samokontemplaciju

Ljudsko nepoznavanje samih sebe i njihov neuspjeh da kontempliraju i proučavaju pitanja čovječanstva islam smatra frapantnim primjerima nemara i nedostatnog promatranja jednog od najvećih Božijih znakova u svemiru. Kada islam poziva ljude da kontempliraju nebesa, mora, planine i rijeke, i da meditiraju o onome što je Bog stvorio kao korist za čovječanstvo, šta se, onda, može reći za meditaciju o stvaranju čovjeka, pred kojim meleki, Božijom voljom, ničice padaju i kome je On potčinio sve što postoji na nebesima i na Zemlji?

I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji, sve je to od Njega! Zbilja su u tome znaci za ljude koji razmišljaju. (Kur’an, 45:13)

Dok postoje mnogi kur’anski ajeti koji podstiču na meditaciju nebesa i zemlje uopće, i u kojima se čovjek smatra najvažnijim stvorenjem, postoji, također, mnogo ajeta koji se specifično tiču kontempliranja stvaranja ljudske vrste. Kur’an, kako je prethodno spomenuto, upotrebljava sva sredstva da probudi ljudska srca iz njihovih zatupljenih osjećaja i monotone uobičajenosti, s ciljem uvida i svjesnog posvjedočenja znakova Gospodara na nebesima i na Zemlji. Ajeti koji se tiču ljudske vrste slijede iste metode podsticanja i imaju za cilj da zadovolje svako srce i svako emocionalno stanje.

Sljedeći ajeti primjeri su koji podrobno govore o stvaranju čovjeka i blagodatima koje je Bog dodijelio ljudima osjećajnih srca:

A mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo, potom ga kao sjemenu kaplju na mjesto sigurno stavljamo, sjemenu kaplju zametkom potom učinimo, pa zametak grudom mesa učinimo, grudu mesa kostima potom učinimo, pa kosti mesom zaodijemo, a potom ga kao stvorenje drugo oživimo, pa nek’ je slavljen Allah, stvoritelj naljepši! (Kur’an, 23:12–14)

Ti reci: “On je Onaj Koji vas stvara i sluh, i vid, i razum daje! Malo vi zahvaljujete.” (Kur’an, 67:23)

Što se tiče okrutnih i oholih srca, Kur’an im se obraća sličnim prijekornim pitanjima:

Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od sjemena kapi, a on – neprijatelj otvoreni! (Kur’an, 36:77)

Zar vas Mi od vode hude ne stvaramo, koju potom na mjesto sigurno stavljamo, do roka znanoga?! Tako smo Mi odredili! O, divni li smo Mi odreditelji! Teško toga dana poricateljima! (Kur’an, 77:20–24)

Kada je riječ o buđenju estetskog aspekta čovjekove prirode, Svemoćni kaže:

Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu. (Kur’an, 95:4)

Nebesa i Zemlju s Istinom stvorio je, a i vas oblikuje i likove vaše vam lijepe daje! K Njemu je povratak. (Kur’an, 64:3)

Baš kao što se Bog zaklinje nekim od Svojih kosmičkih znakova i stvorenja na Zemlji, On se, također, zaklinje ljudskom dušom. Ponekad je to u kontekstu Njegovih kosmičkih znakova a ponekad u vezi sa Sudnjim danom, čime se ljudska duša uzdiže do najvišeg stupnja. Sura Al-Qiyāmah počinje ovom slavnom zakletvom:

Ne! Kunem se Danom Sudnjim, Ne! Kunem se dušom koja samu sebe kori! Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sabrati?! Hoćemo! Izravnati mu jagodice njegove možemo! (Kur’an, 75:1–4)

Božanska zakletva može, također, doći i kao zavjet za stvaranje savršeno skladnog ljudskog bića i zavjet da će u njega udahnuti život, a nakon spominjanja svemira, gdje se Bog zaklinje suncem, mjesecom, danom, noću, nebeskim svodom i izravnatom zemljom:

I duše, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade šta zlo joj je a šta dobro je, uspjet će onaj ko je očisti, a izgubit će onaj ko je uprlja! (Kur’an, 91:7–10)

Svemoćni se također zaklinje i drugim bitnim karakteristikama ljudske vrste. U jednoj maloj ali sadržajnoj suri, Bog se, naprimjer, zaklinje kratkim ljudskim vijekom na Zemlji, nakon kojeg će čovjek biti ili uzdignut na visoku razinu blaženstva ili će propasti:

Tako mi vremena, čovjek je na gubitku, doista – osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji među se Istinu preporučuju, i koji među se strpljenje preporučuju! (Kur’an, 103:1–3)

Bog se, također, zaklinje i Svojim Uzvišenim Bićem da bi se potvrdile istinitosti Kur’ana, navodeći za primjer jedan od najvažnijih darova kojim je On obdario ljude – sposobnost da pričaju i komuniciraju jedni s drugima:

Pa, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina kao što je istina da vi govorite! (Kur’an, 51:23)

Ovo su samo neki kur’anski ajeti koji podstiču ljude da kontempliraju sami sebe. Zaista, da ne postoji ništa pored ljudskih bića u svemiru, što bi naglasilo čudo Božijeg stvaranja, to bi bilo dovoljno da ih navede na apsolutnu pokornost njihovome Stvoritelju. Ljudi će, ustvari, uvijek biti zagonetni zbog svoje duše, svoga duha i svoga uma, što su tvorevine koje ih odlikuju kao ljudska bića. Premda su ovo samo neke od njihovih komponenti, one ne mogu biti ovaploćene u vremenu i prostoru, i stoga će ostati iznad ljudskog razumijevanja. Shvatanje da ljudi, sami, nisu u mogućnosti u potpunosti razumjeti svoj identitet najveći je izazov koji ih poziva na pokornost i umjerenost.

Čak i jednostavnije psihološke pojave, čiji se efekti mogu registrovati u laboratoriji, poput učenja, pamćenja, emocija i motivacije, psihologija još uvijek ne može u potpunosti dokučiti. Nabrojane karakteristike dotiču se samo spoljašnjih aspekata njihovih neograničenih dubina, što je nalik dječijem igranju u blizini obala beskrajnog okeana. Osim toga, opipljivi biološki i materijalni aspekti ljudske vrste mogu se jedino razumjeti na površnom nivou. Čak i ako bi čitava ljudska vrsta provela cijeli svoj život istražujući znakove Božije u ljudskom tijelu, to bi bilo samo grebanje po površini. Kako je prethodno spomenuto, ljudski mozak je još uvijek najzagonetnija stvar u svemiru. Sva zbunjujuća dostignuća u nauci samo su povećala ljudsku zadivljenost složenošću biološkog kompjutera smještenog unutar njihove lobanje. Benson piše u Timeless Healingu:

(mozak) je tako složen, tako konstantno u kretanju, tako izražajan i izvanredno povezan da su sva naša nastojanja da opišemo njegove radnje, po prirodi, simplistična. Svako vrijedno otkriće koje napravimo samo dalje objašnjava kako su mozak i nervni sistem, koji nam pružaju život i zdravlje, kretanje i pamćenje, intuiciju i mudrost, začuđujuće složeni. Ono što se čini da je prosta grudva želea skuplja se a potom zadržava informacije o svakom pokretu, svakom dahu, svakom događaju koji vam se desio ili će se čak desiti, kao i svaku misao ili san koji ste imali ili ćete imati.

Stoga će Božanski poziv, koji pita kako ljudi mogu biti slijepi na začuđujuće stvaranje njihove vlastite prirode – “i u vama samima, zar ne vidite?!” (Kur’an, 51:21), ostati uvijek svjež i izazovan kao pri samom objavljivanju. Da bi se dodatno razjasnilo značenje ovog ajeta, može biti korisno zaključiti ovo poglavlje citiranjem Sayyida Qutba:

“I u vama samima, zar ne vidite?”
Čovjek je najveće čudo na ovoj zemlji. Nemaran je spram svoje vlastite vrijednosti i zagonetki koje ga krase onda kada je njegovo srce nemarno prema vjeri i kada je lišen blagodati potpune sigurnosti. On je čudo po svojoj tjelesnoj formi – po tajnama svog tijela, po svojoj duhovnoj konstituciji i po zagonetkama svoje duše. On je čudo iznutra i čudo izvana, pošto predstavlja elemente ovog univerzuma.
Ti tvrdiš da si mikrokosmos,
dok, ustvari, sadržavaš makrokosmos.
Svaki put kada čovjek kontemplira samog sebe, suočava se sa zadivljujućim i zbunjujućim misterijama: formacijom svojih organa, njihovim položajem i funkcijama; načinom na koji se funkcije izvršavaju; zagonetkama svoje duše i njenim poznatim i nepoznatim energijama; načinom formiranja pojmova i načinom na koji se oni pohranjuju i pamte. Sve ove slike … gdje i kako se pohranjuju? Ove slike, vizije i viđenja… kako se sve prizivaju? Daleko je više nepoznanica u ovim slikama. Postoje i nepoznanice čovječanstva a ogledaju se u njegovom razmnožavanju i naslijeđu – jedna ćelija nosi sve karakteristike ljudske vrste, uključujući i one od roditelja i predaka. Ipak, sve ove karakteristike leže u tako sićušnoj ćeliji? Kako ih, opet, ta ćelija tako precizno stvara završavajući reprodukcijom ovog čudesnog ljudskog bića?”

Tekst predstavlja potpoglavlje knjige Malika Badrija “Kontemplacija: islamska psiho-duhovna studija” koju je publikovao Centar za napredne studije 2017. godine. Tekst je objavljen uz saglasnost izdavača.

Dozvoljeno je prenositi sadržaje sa portala algoritam.net bez odobrenja, ali je pri preuzimanju obavezno navođenje imena autora teksta i izvora, te stavljanje direktnog linka na sadržaj koji se preuzima sa portala. Takođe, ni u kom slučaju nisu dozvoljene intervencije na preuzetom sadržaju.