Postoji li problem s islamskim pravom?

Piše: Džasir Avde

Detaljna analiza ovih i srodnih pitanja zadaća je knjige “Intencije šerijata”. Moj odgovor na naprijed postavljeno pitanje (da li nešto nije u redu s “islamskim pravom”?) je sljedeći: Ako se pod “islamskim” pravom podrazumijeva Šerijat, tj. Objava koja je data Muhammedu, s.a.v.s., koji ju je usvojio, prakticirao u svom vlastitom životu i proveo dug obrazovni proces kako bi njome poučio svoje suvremenike i svijet – onda odgovor glasi: Ne. Ne postoji problem u vezi s “islamskim pravom”. To je način života koji je sama pravda, milost, mudrost i dobro. Ako se pod “islamskim” pravom podrazumijeva fikh, tj. bogatstvo naslijeđa islamskih pravnih škola, odgovor također glasi: Ne. Nema ništa pogrešno, generalno govoreći, u pravničkom rezonovanju učenjaka za okolnosti i vrijeme u kome su oni živjeli. Tačno je da su pojedini učenjaci načinili greške i/ili zauzeli kontraverzna stajališta o nekim pitanjima. Međutim, takva je priroda pravničkog istraživanja. Zadaća je učenjaka, u svakom vremenu, da jedni druge koriguju i učestvuju u aktualnim diskusijama.

 

Islam je religija približno jedne četvrtine svjetske populacije. Većina muslimana živi u području koje se prostire od Sjeverne Afrike do Jugoistočne Azije, dok su muslimanske manjine u Evropi i Americi, po brojnosti, druga ili treća religijska zajednica. Islam obuhvata ljude iz gotovo svake etničke skupine, uključujući Arape (19%), Turke (4%), Indijce/Pakistance (24%), Afrikance (17%) i Jugoistočne Azijate (15%). Muslimani su izrasli iz male skupine ljudi u Mekki na početku sedmog stoljeća nove ere u zajednicu koja je utemeljila “islamsku državu” i koja je nadvladala i Rimsko i Perzijsko carstvo koncem istog stoljeća. Islam je tada postao religija različitih kultura i civilizacija koja se razvijala tokom stoljeća srednjeg vijeka.

Danas, međutim, posljednji Godišnji izvještaj Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) pokazuje nizak indeks humanog razvoja (HDI) u većini zemalja sa muslimanskom većinom. HDI se izračunava na osnovu velikog broja faktora, koji uključuju pismenost, obrazovanje, političku i ekonomsku participaciju, poboljšanje položaja žene i životni standard. Neke bogate arapske zemlje koje su izuzetno visoko rangirane u pogledu dohotka po glavi stanovnika, mnogo su niže rangirane kada su u pitanju pravda, položaj žene u društvu, politička participacija i jednake mogućnosti. Izvještaji UN-a također pokazuju različite oblike kršenja ljudskih prava i korupcije u većini zemalja sa muslimanskom većinom, kao i dileme u vezi suživota i građanstva muslimanskih manjina u njihovim društvima (pretpostavljamo da se radi o grešci i da je autor mislio na nemuslimanske manjine u društvima zemalja sa muslimanskom većinom, prim. prev.). Ukratko, muslimani se trenutno svugdje susreću sa velikim razvojnim izazovima koji nameću veliki broj ozbiljnih pitanja.

Prema mom shvatanju, “islamsko pravo” je vodič ka pravednom, produktivnom, razvijenom, humanom, duhovnom, čistom, uvezanom, prijateljskom i visoko demokratskom društvu. Međutim, na svojim putovanjima po različitim zemljama, vidio sam malo pokazatelja stvarnog prisustva ovih vrijednosti u muslimanskim društvima i zajednicama, bez obzira na mjesto njihovog egzistiranja. Stoga, veliko pitanje koje ovdje postavljam glasi: Gdje je to “islamsko pravo”? Kakvu ulogu ono može igrati u traženju izlaza iz ove krize?

Knjiga “Intencije šerijata” pokušava dati odgovor na drugo pitanje koji će, vjerujem, dovesti do odgovora i na prvo. Drugim riječima, kada “islamsko pravo” dokaže da ima sposobnost da načini stvarnu promjenu u životima prosječnih muslimana, oni će ga prihvatiti i ono će konačno ostvariti tu promjenu.

Dosada sam sintagmu “islamsko pravo” stavljao između navodnika zato što prvo moram definirati šta podrazumijevam pod “islamskim pravom” da bih mogao tvrditi da ono ostvaruje pravdu, milost, razvoj itd. Ova definicija je također važna kako bih mogao odgovoriti na pitanje da li nešto nije u redu s “islamskim pravom”. Otuda i kritika koju ova knjiga izlaže.

U knjizi će biti detaljno objašnjeni pojmovi fikh, Šerijat, fetva, mezheb, idžtihad, kanun i ‘urf, kao i zakučaste veze između njih. Međutim, za sada, želio bih ukazati na tri različita značenja općenitog termina “islamsko pravo” kako bih odgovorio na gore postavljeno pitanje.

1. Šerijat: objava koju je Muhammed, s.a.v.s., primio i njeno ostvarenje učinio porukom i misijom svog života, tj. Kur’an i Tradicija Poslanika.

2. Fikh: ogromna zbirka pravničkih mišljenja koje su dali pravnici različitih škola mišljenja u pogledu primjene Šerijata (gore spomenutog) na različite životne situacije koje su se javljale u proteklih četranest stoljeća.

3. Fetva: primjena Šerijata ili fikha (gore definiranog) na svakodnevni život muslimana.

Detaljna analiza ovih i srodnih pitanja zadaća je knjige “Intencije šerijata”. Moj odgovor na naprijed postavljeno pitanje (da li nešto nije u redu s “islamskim pravom”?) je sljedeći:

  • Ako se pod “islamskim” pravom podrazumijeva Šerijat, tj. Objava koja je data Muhammedu, s.a.v.s., koji ju je usvojio, prakticirao u svom vlastitom životu i proveo dug obrazovni proces kako bi njome poučio svoje suvremenike i svijet – onda odgovor glasi: Ne. Ne postoji problem u vezi s “islamskim pravom”. To je način života koji je sama pravda, milost, mudrost i dobro.
  • Ako se pod “islamskim” pravom podrazumijeva fikh, tj. bogatstvo naslijeđa islamskih pravnih škola, odgovor također glasi: Ne. Nema ništa pogrešno, generalno govoreći, u pravničkom rezonovanju učenjaka za okolnosti i vrijeme u kome su oni živjeli. Tačno je da su pojedini učenjaci načinili greške i/ili zauzeli kontraverzna stajališta o nekim pitanjima. Međutim, takva je priroda pravničkog istraživanja. Zadaća je učenjaka, u svakom vremenu, da jedni druge koriguju i učestvuju u aktualnim diskusijama.
  • Međutim ako se pod “islamskim pravom ” misli fetva, onda odgovor zavisi od načina na koji je fetva izdata! Neke fetve su manifestacije islama i njegovih moralnih vrijednosti, dok su druge jednostavno pogrešne i neislamske. Ako je fetva doslovce prepisana iz neke klasične knjige o islamskom pravu, ona će najvjerovatnije biti neadekvatna jer je namijenjena drugačijem svijetu sa drugačijim okolnostima. Ako je fetva zasnovana na nekoj vrsti iskrivljenog tumačenja teksta, s ciljem da služi političkim interesima moćnika, onda je pogrešna i neislamska. Ako fetva dopušta ljudima da počine akt nepravde, diskriminacije, nanošenja štete i amoralnosti, čak i ako je utemeljena na nekoj vrsti “tumačenja”, opet je pogrešna i neislamska. Ako je izdata fetva bazirana na autentičnim islamskim izvorima, s jedne strane, a u isto vrijeme uvažava interese ljudi i temeljne vrijednosti/intencije islamskog prava (mekasid eš-šeri‘a), s druge strane, onda je to ispravna i valjana fetva.

Iz onoga što sam naprijed spomenuo, moguće je uočiti oblast i pitanja kojim se knjiga “Intencije šerijata” bavi. Međutim, pitanja koja se tiču spomenutih koncepata o kojima ova knjiga diskutira su složena i zahtijevaju detaljno razmatranje. Zbog toga smatram da bi u nastavku trebalo ponuditi opći presjek disciplina koje su uključene u ovom djelu i, konačno, sažetak onoga što ovim istraživanjem pokušavamo postići. Stoga, ostavit ću čitaoca da sam iščitava poglavlja koja sljede.

Prevod: Nedim Begović

Tekst predstavlja potpoglavlje knjige Intencije šerijata: kao filozofija islamskog prava koju je publikovao Centar za napredne studije 2012. godineTekst je publikovan uz saglasnost izdavača.

Dozvoljeno je prenositi sadržaje sa algoritam.net bez odobrenja, ali je pri preuzimanju obavezno navođenje ime autora teksta i izvora (direktan link na sadržaj koji se preuzima sa algoritam.net). Takođe, ni u kom slučaju nisu dozvoljene intervencije na preuzetom sadržaju.