Višestruka značenja hidžaba

Piše: Ketrin Bulok

Sintetizirala sam sedam centralnih tema iz naučnih studija o pokrivanju kako bih obuhvatila različite motive žena da se pokriju. Ti motivi su: revolucionarni protest, politički protest, religioznost, trajan pristup javnom prostoru, iskaz ličnog identiteta, običaj i državni zakon. Logično je da se razlozi koje sam identificirala mogu preklapati i da jedna žena može imati više motiva za pokrivanje. U poglavlju koje slijedi pobrojala sam te motive, a potom sam se osvrnula na značenja koja mediji na Zapadu pripisuju hidžabu. U njemu se demonstrira da je medijska slika hidžaba na Zapadu pretežno negativna i da se vrlo malo važnosti pridaje ženskom uglu gledanja. 

 

Sociološku kompleksnost pokrivanja ne može obuhvatiti konvencionalna mudrost na Zapadu, gdje se smatra da je „ta“ marama (kao da postoji samo jedna vrsta) simbol ženske potlačenosti u islamu. Moj zadatak u ovoj knjizi je pobijati uobičajene zapadne pretpostavke da svaka pokrivena žena maramu nosi zbog toga što je prisiljena na to, pa marama simbolizira njenu potlačenost u islamu. Ovo se poglavlje fokusira na mnoga značenja koja hidžab ima, da bismo dokazali da neki posmatrač ne smije iščitavati samo jedno njegovo značenje i da bismo ukazali na nepravdu nanesenu pokrivenim ženama na Zapadu koje trpe zbog nametanja značenja da je „pokrivanje opresivno“ (poput, naprimjer, djevojčica izbačenih iz škola u Francuskoj i Quebecu, muslimanki koje podnose diskriminaciju na poslu ili koje uznemiravaju zbog toga što su pokrivene). Ovdje smo analizirali i praksu pokrivanja muslimanki u drugim zemljama kako bismo pokazali mnoga značenja hidžaba, koja se mijenjaju ovisno o kontekstu i individualnim razlikama. Sintetizirala sam sedam centralnih tema iz naučnih studija o pokrivanju kako bih obuhvatila različite motive žena da se pokriju. Ti motivi su: revolucionarni protest, politički protest, religioznost, trajan pristup javnom prostoru, iskaz ličnog identiteta, običaj i državni zakon. Logično je da se razlozi koje sam identificirala mogu preklapati i da jedna žena može imati više motiva za pokrivanje. U poglavlju koje slijedi pobrojala sam te motive, a potom sam se osvrnula na značenja koja mediji na Zapadu pripisuju hidžabu. U njemu se demonstrira da je medijska slika hidžaba na Zapadu pretežno negativna i da se vrlo malo važnosti pridaje ženskom uglu gledanja.

Razlozi pokrivanja

(1) Revolucionarni protest: Tokom Alžirskog rata za nezavisnost 1950-ih i u Iranu 1970-ih žene koje se prethodno nisu pokrivale stavile su maramu/čador kako bi pomogle da se represivne vlasti svrgnu. Maramom su žene pokazivale da su protiv kolonijalizma ili protiv režima Zapadu naklonjenih elita i svega što je takav jedan režim predstavljao.

(2) Politički protest: Žene se pokrivaju u znak političkog protesta protiv programa vesternizacije koje provode elite i protiv zapadnjačkog neoimperijalizma, one hidžabom šalju poruku da nisu zadovoljne trenutnom političkom situacijom koju stvara država i/ili „komercijalna, tehnološka, politička ili društvena“ okupacija zemlje od strane Zapada.

(3) Religioznost: Bitan sastavni dio političkog protesta protiv vesternizacije i sekularizacije je uvjerenje da je islam alternativni politički, društveni i ekonomski sistem. Mnoge žene su odlučile da se pokriju kao odaziv pozivima međunarodnih pokreta da se i muškarci i žene pridržavaju islamskog kodeksa oblačenja.

(3.1) Poboljšanje društva: Uz motive protivljenja vesternizaciji i sekularizaciji, te prihvatanja islama kao alternative, preovladava još jedan motiv: žene koje nose hidžab smatraju da su angažirane na poboljšanju društva. Po tom stanovištu, hidžab je idealan način izjednačavanja društvenih klasa. Williams zaključuje da žene u Egiptu vjeruju da je hidžab lijek za društvo, da ne dopušta da društvo propadne, te da sprečava inhilal (razvrat i raspad).

(4) Stalni pristup javnoj sferi: Nisu sve žene koje su se pokrile u skorije vrijeme to učinile zbog religijskih uvjerenja. Ove žene, među kojima ima i onih koje nikada ne obavljaju molitvu, otkrile su da hidžab olakšava pristup javnoj sferi i kretanje u njoj: u traženju posla, u stjecanju poštovanja i u borbi protiv muškog uznemiravanja.

(5) Izraz ličnog identiteta: Još jedan razlog za nošenje hidžaba, posebno muslimankama na Zapadu, jeste da očituju svoj identitet, kako je to izrazila Nadia, Britanka azijskog porijekla, iz druge generacije imigranata, koja se počela pokrivati u šesnaestoj godini: „…to što nosim hidžab čini me posebnom, to je neka vrsta značke identiteta i poruka da mi je vjera vrlo važna“.

(6) Običaj: Na Zapadu mnogi misle da se muslimanke pokrivaju zato što ih na to prisiljava kultura. Jedna 35-godišnja učiteljica iz Saudijske Arabije, s američkom diplomom iz pedagogije, kaže: „Da, nosim hidžab iz uvjerenja“. Mona Al-Munajjed, koja je radila istraživanje, upitala ju je na čemu zasniva to uvjerenje. „Vezana sam za svoju tradiciju. Nosim hidžab kao dio identiteta Saudijke. To je čvrst dokaz da se neko identificira s normama i vrijednostima saudijske kulture… a i svoju ću kćerku odgojiti da i ona nosi hidžab“.

(7) Pokrivanje po odredbama državnih zakona: Pokrivanje se može nametati državnim propisima, što se desilo u Iranu nakon Revolucije 1979. i u Afganistanu, nakon što su 1996. vlast preuzeli talibani.

Značenje hidžaba – stajalište zapadnih medija

Prilično je lahko demonstrirati razlike između sociološke kompleksnosti motiva i značenja pokrivanja, s jedne strane, i standardne zapadne medijske slike motiva i značenja pokrivanja, s druge strane. Za zapadne medije, hidžab u cijelosti predstavlja simbol za sve „strahote“ islama (koje sada nazivaju islamskim fundamentalizmom): terorizam, nasilje, barbarizam i nazadnost. To je unaprijed pripremljeni kalup u kojem se modeliraju empirijski sadržaji.

Baš kao u kolonijalno doba, kad je pokrivanje bilo metafora za cijeli Orijent, i 1990-ih je riječ „pokrivanje“ simbol za sve užase islamskog fundamentalizma. Naslovi to pokazuju: „Pokrivena islamska prijetnja“; „Žene pod maramom: islamski militanti guraju žene u ropstvo“; „Marama. Zavjera: kako su se islamisti uvukli među nas“; „Islamska pokrivena prijetnja“; „Čin vjere ili ‘uvijena’ prijetnja društvu?“; „Muslimanska marama ugrožava harmoniju u francuskim školama, izjavio ministar“; „Novi zakon: Pokrij se i preživi!“; „Žene uhvaćene u zamku vela“.

Za „veo“ se pretpostavlja da je „vrišteća značka ženske potlačenosti“, ženama koje je neće nametnuta različitim metodama – podmićivanjem, prijetnjom ili stvarnim nasiljem. Međutim, kao što smo vidjeli, mnoge žene u muslimanskim zemljama nose hidžab dobrovoljno i iz uvjerenja. Kad ih Scroggins, Goodwin i Brooks „dohvate perom“, ove žene, u najboljem slučaju, ispadaju glupe, nasamarene, bizarne, a u najgorem one su islamističke ideologinje, jednako odgovorne i krive za podršku jednoj takvoj ideologiji koja ide protiv žena. Goodwin omladinu, koja ima glavnu ulogu u spomenutim naučnim studijama o pokrivanju, prikazuje kao lahko podložnu utjecajima „ekstremizma“ zbog svoje dobi i zbog svog društveno-ekonomskog stanja. Njena „većina“ je očigledno umakla intervjuima ranije spomenutih naučnika. Brooks ih predstavlja kao glasnike sumorne budućnosti koji svoju zemlju vraćaju u prošlost. Nije navedeno niti jedno suprotno mišljenje, nijansa iz postojećih naučnih studija, recimo opservacija Arlene Macleod da novo pokrivanje Kairanki niže klase nije direktno povezano s islamskim pokretom u Egiptu; to što Zuhur i Rugh naglašavaju pobožnost, a ne društveno-ekonomske uvjete; ili opaska Brennerove da su Javanke napredne, razborite i moderne žene koje se žele ponovo disciplinirati i koje žele poboljšati svoje društvo.

Tekst predstavlja skraćeno poglavlje knjige “Odjevanje muslimanki: od stereotipa do prava na izbor” dr Katherine Bullock. Tokom nadolazeće sedmice biće objavljeno još jedno skraćeno poglavlje iz knjige dr Katherine Bullock.
Knjiga “Odjevanje muslimanki: od stereotipa do prava na izbor” objavljena je 2013. godine u izdanju Centra za napredne studije, Sarajevo i CEI Nahla, Sarajevo. Poglavlja knjge publikovana su na on line platformi Algoritam uz dozvolu izdavača.

Dozvoljeno je prenositi sadržaje sa algoritam.net bez odobrenja, ali je pri preuzimanju obavezno navođenje ime autora teksta i izvora (direktan link na sadržaj koji se preuzima sa algoritam.net). Takođe, ni u kom slučaju nisu dozvoljene intervencije na preuzetom sadržaju.