Šerijat u savremenim muslimanskim društvima

Piše: Ziauddin Sardar

Jedna od temeljnih karakteristika Šerijata jeste da je on jedna međusobno povezana i integrirana cjelina. Svaki aspekt, svako pravo i svaki propis u Šerijatu međusobno su povezani, u jednom hijerarhijskom i horizontalnom odnosu. Šerijat ne može bit shvaćen, a nekamoli implementiran, bez uvažavanja njegove holističke prirode.

 

Iako Šerijat pruža smjernice za svaki aspekt ljudskog djelovanja, njegova praktična primjena u muslimanskom svijetu, kao što je prethodno navedeno, ograničena je na konvencionalno pravo. Međutim, čak i uvom polju, implementacija Šerijata fragmentirana je i predstavljena poput jedne apsurdne karikature. Odgovornost za ovo leži ne samo na revnosnim diktatorima i monarsima koji su koristili Šerijat da bi legitimizirali osnovu svoje moći nego i na muslimanskim učenjacima i intelektualcima koji nisu uspjeli pokrenuti idžtihad, koji je tako nužno potreban da bi se postiglo savremeno razumijevanje Šerijata, te na muslimanskim aktivistima koji su, u svojoj želji da dožive implementaciju Šerijata, sarađivali sa svim vrstama poremećenih političara i demagoga željnih moći. Put do Šerijata u budućnosti mora biti iscrtan na tabli za strateško planiranje.

Jedna od temeljnih karakteristika Šerijata jeste da je on jedna međusobno povezana i integrirana cjelina. Svaki aspekt, svako pravo i svaki propis u Šerijatu međusobno su povezani, u jednom hijerarhijskom i horizontalnom odnosu. Šerijat ne može bit shvaćen, a nekamoli implementiran, bez uvažavanja njegove holističke prirode.

Prirodni holistički karakter Šerijata znači da jedan ili dva aspekta “islamskog prava” ne mogu biti nametnuti društvu nauštrb drugih ili nauštrb temeljnih etičkih principa koje Šerijat nastoji promovirati. Stoga, uistinu nema smisla da “krivičnopravne” elemente Šerijata uvodi neki vojni režim koji je sam došao na vlast nezakonitim sredstvima. Niti ima nekog smisla da se u nekom društvu u kojem prevladava siromaštvo, te u kojem su moć i bogatstvo akumulirani u rukama nekolicine ljudi uvode propisi o hududu (granice, ograničenja) za sitne lopove, dok stvarni kriminalci slatko spavaju u svojim bungalovima i palatama. Kao što sam Šerijat nalaže da “nema prisile u vjeru”, tako i on ne može biti nametnut drugim ljudima koji ga ne žele prihvatiti. Ljudi treba svojom slobodnom voljom da žele, poštuju i prihvate Šerijat.

Primjena Šerijata u savremenim muslimanskim društvima ne može se desiti iznenada i preko noći. Kao što se ni “manje” teme Šerijata ne mogu uvesti prije nego se to uradi s onim osnovnim i prevladavajućim.

Kur’anski pristup promjenama postepen je. On vjernicima daje dovoljno vremena da se prilagode za nadolazeće promjene. Najbolji primjer za ovo jeste kur’anska uputa o zabranama konzumiranja alkohola. Prvom objavom željelo se ukazati da je šteta od alkohola veća od koristi a drugi put vjernicima je propisano da ne mogu klanjati ukoliko su pod utjecajem alkohola. Alkohol je konačno zabranjen tek trećom objavom:

‒ Prva faza: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ”Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ”Višak!” Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili”. (Kur’an, 2:219)

‒ Druga faza: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate… (Kur’an, 4:43)

‒ Treća faza: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. (Kur’an, 5:90)

U historiji je zabilježeno da je u trećoj fazi objave, odnosno u vrijeme kada je objavljen propis o zabrani alkohola, muslimanska zajednica bila jako dobro pripremljena. Navodi se da je vino teklo ulicama Medine jer je svaki član muslimanske zajednice prolio svoje zalihe alkohola koje je posjedovao. Sve ovo treba sagledati uzimajući u obzir činjenicu da su Arapi tog vremena jako mnogo pili alkohol, te da je vino imalo značajniju ulogu u njihovim društvenim običajima i književnosti.

Princip postepene promjene utemeljen je u Šerijatu. Postepeno uvođenje Šerijata u muslimanska društva ne samo da će društvu pružiti priliku da se prilagodi promjenama koje donosi Šerijat, nego i da se tako pravilno shvate njegovi prioriteti i osnove. Primarni cilj Šerijata jeste promoviranje koristi i dobrobiti ljudi. Muslimanski pravnici koristi i dobrobiti ljudi klasificirali su u četiri glavne kategorije:

1. Koristi koje imaju apsolutnu nužnost. To su,naprimjer, zaštita života, zaštita imovine, te zaštita fizičkog i mentalnog zdravlja.

2. Koristi koje nisu apsolutno nužne, ali su općenito korisne, te unapređuju društveno blagostanje, olakšavajući život članovima društva, poput izgradnje javnih dobara kao što su putevi i parkovi.

3. Koristi koje služe određenom cilju, poput unapređenja islamskog morala i kulture.

Sasvim je očito da se društvo ponajprije treba fokusirati na apsolutne koristi prije nego što počne promovirati opće koristi. Građenje parkova u nekom gradu u kojem život čovjeka i porodice nije siguran nema nekog smisla u Šerijatu. Slično tome, u okolnostima neke diktature, gdje je čitavo stanovništvo u milosti ili nemilosti despota, gdje imovina i život onih koji mu protivrječe nisu sigurni, projekti kojima se promovira “islamska kultura” čine se posve izopačenim. Prvi cilj svih

promotora Šerijata mora biti da se omogući sistem vladavine ustanovljen na općem konsenzusu ljudi (idžma’u). Samo u takvom sistemu vladavine koji se uspostavlja na principima Šerijata, implementacija šerijatskih propisa imat će istinski značaj i smisao.

Sve ovo ne znači da se neki opći ciljevi Šerijata ne mogu implementirati i pod neislamskom vlašću. Međutim, to treba izvesti tako da se Šerijat ni na koji način ne povezuje s dominantnim nepravednim sistemom. Pod neislamskom vlašću borba za Šerijat znači borbu protiv svih vrsta nepravde: političke, ekonomske, društvene, obrazovne i tehnološke. Međutim, unutar takvih sistema, koji prevladavaju diljem muslimanskog svijeta, učenjaci i intelektualci imaju još jednu, jednako važnu dužnost. A to je da pokažu savremenu relevantnost Šerijata te demonstriraju kako on stvarno može riješiti probleme muslimanskih društava i tako ih uvesti u jedan nadmoćniji, pravedni sistem.

Tekst “Šerijat u savremenim muslimanskim društvima” predstvalja deo iz  knjige Ziauddina Sardara “O islamu, nauci i budućnosti” koju je publikovao Centar za napredne studije iz Sarajeva 2015. godine. Takođe, knjiga “O islamu, nauci i budućnosti” je 2017. godine u Srbiji publikovao i Balkanski centar za Bliski istok uz pomoć Centra za napredne studije.